Tuomas Holopainen (Nightwish): "Floor je posljednja pjevačica benda"
09.12.2018. 11:30
Tuomas Holopainen. Glavna pokretačka snaga legendarnog symphonic metal benda Nightwish koji se trenutno nalazi europskoj turneji na kojoj svake večeri nastupaju pred rasprodanim arenama izvodeći presjek dvadesetogodišnje turneje. Uz neosporiv utjecaj na svjetsku metal scenu novog milenija, maestro Holopainen ostao je izuzetno pristupačan i jednostavan glazbenik koji nam je prije nego što je u Amsterdamu izašao pred jedanaest tisuća zadivljenih obožavatelja otkrio nekoliko detalja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti institucije svijetu poznate kao Nightwish.
Prije deset godina ste posljednji put bili u Hrvatskoj…
Sjećam se, bio je to Zagreb?
Da.
Pa, stvari su sada nešto drugačije nego tada.
Nadam se da ćete opet navratiti…
Svakako!
Metal scena u Hrvatskoj je u lošem stanju trenutno, hip hop preuzima stvar. Kako je u Finskoj?
Metal nije veliki kao što je nekada bio. Vrhunac se desio prije dvadeset godina. Na početku novog milenija, metal je bio jako popularan. Sada se sve okrenulo u smjeru pop glazbe, reality emisija i hip hopa. No, nije nestao, uvijek je nekako prisutan. Fanovi su odani, možda se vrati stara slava jednog dana.
Vi ste jedini preostali aktivni na svjetskoj sceni s mogućnošću nastupa pred punim arenama. HIM se nedavno raspao, Negative se raspao prije nekoliko godina, Apocalyptica nije u najboljoj formi, nisu ni Children of Bodom, kako ti to doživljavaš?
Čudno je. Ne znam što se točno događa. Na trenutnoj europskoj turneji nastupamo pred najvećim publikama u karijeri. Prošli put kada smo svirali u Budimpešti bilo je pet i pol tisuća ljudi. Sada ih je bilo jedanaest tisuća. U Krakowu i Pragu nas je došlo gledati više od šesnaest tisuća ljudi, svake večeri. Danas ih je jedanaest tisuća. Nešto se dešava, ne znam točno što. Možda je do tematike ove turneje, na kojoj sviramo pjesme koje vjerojatno nikada više nećemo svirati. Što god je, dobro je.
Je li bilo teško kreirati setlistu za trenutnu turneju?
Jednostavan pristup je bio da želimo svirati pjesme u kojima se osjećamo dobro, koje nam istovremeno daju određeni osjećaj nostalgije. Napravio sam okvirnu listu i dao ostalim članovima benda, mislim da je samo jedna pjesma promijenjena od originalne liste. Pjesme kao “Carpenter” ili “Elvenpath” imaju čudne stihove. Morao sam paziti da se Floor i Marco dobro osjećaju pri izvođenju. Dobro je da mogu izvesti te pjesme svake večeri bez da prasnu u smijeh. Nije da se sramimo tih pjesama, ali pomalo su luckaste (smijeh).
Postoje li pjesme za koje bi danas poželio da ih nikada nisi napisao?
Ne baš. Prije nego što sam krenuo na ovu turneju, preslušao sam sve albume koje smo objavili. Nisam naišao na pjesmu zbog koje me sram što sam ju napisao, ali sam se sjetio djeteta koje je napisalo tu pjesmu i benda koji je tu pjesmu odsvirao prije dvadeset godina. Ono što sam zaključio jest da se u međuvremenu dogodila veoma pozitivna evolucija benda i to je bilo jako lijepo primijetiti.
Radite li i na novom studijskom materijalu ovih dana?
Da.
Što te inspirira?
Kako svijet funkcionira (smijeh). Svijet je nepresušan izvor inspiracije. Znanost, fantazija, fikcija, ljudi, osobne priče… sve. Pjesme za sljedeći album su već napisane, samo čekam da turneja završi pa da nastavimo s aranžmanima, finalnim poliranjem pjesama i snimanjem demo materijala na proljeće kako bismo mogli ući u studio na ljeto sljedeće godine.
Orkestracije na novom albumu?
Bit će nešto od toga, ali ćemo to koristiti na malo drugačiji način.
Koji način?
Ne želim ti to reći (smijeh).
Ono što ste napravili na posljednjih nekoliko albuma jest uistinu impresivno. Mnoge potiče na daljnje istraživanje čak i klasične glazbe.
Definitivno ćemo imati nešto. Moram naglasiti da orkestar nikada nije bio u pjesmama jer smo smatrali da je kul imati orkestar kao svojevrsno pokazivanje snage. Za mene je to najbolja klavijatura u cijelom svemiru. Orkestar svira ono što bih ja svirao da imam dvadeset ruku i najbolje sampleove na svijetu. Stoga je potrebno pronaći način da se uklopi u glazbu i odvede ju na višu razinu. To je poanta.
Pročitala sam da si htio postati znanstvenik, ali si postao rock zvijezda…
Postao sam glazbenik, ne smatram se rock zvijezdom. Ali da, to je moja želja od šeste godine. Sjećam se kada sam čitao znanstvene časopise Jacquesa Cousteaua i navukao sam se na to. Oduvijek me zanimala priroda i prirodne znanosti. Šest mjeseci sam bio na studijima, ali tada smo objavili prvi album. Srasli smo s tom glazbom i napustio sam studij i dao malom projektu zvanom Nightwish šansu i vidjeti koliko daleko možemo dogurati. I još sam uvijek na tom putu (smijeh).
Mnoge pjesme je inspirirao tvoj rodni grad, postoji li koji grad u svijetu koji je također poseban dojam ostavio na tebe?
Inspiracija je smiješna stvar. Rijetko je da prvo iskusiš nešto i onda imaš potrebu nešto napisati. Više se događa da tijekom godine se usađuje nešto u tvoj život i kada dođe trenutak da želiš napraviti glazbu to sve ispliva na površinu. Inspiracija je nešto što je dio tebe. Ponekad je kada pročitaš knjigu, ali to je generalna stvar.
Pokrenuo si projekt Auri. Kako to da si se odlučio na paralelni projekt uz Nightwish?
Johanna, moja supruga, i Troy Donockley imamo slično poimanje glazbe. Željeli smo vidjeti što će se desiti ako počnemo zajednički na nečemu raditi. Tako je nastao album. Ideja se rodila već 2011., a kada je Nightwish uzeo godinu dana pauze, napokon smo imali vremena posvetiti se tome. To je trebao biti samo projekt s jednim ili dva albuma, ali sada osjećamo da to može biti i puno više od toga. Želimo prenijeti to I na pozornicu u jednom trenutku.
.jpg)
Tuomas i Maja
Jesi li ikada pomišljao da odustaneš od Nightwisha?
Samo jednom. Nakon albuma Wishmaster 2001. Doživio sam tad osobni slom I to je trajalo oko dva tjedna. Ali nakon toga niti jednom. Potreba za stvaranjem glazbe je jednostavno prejaka, ne mogu se zamisliti u niti jednoj drugoj ulozi. Ova postava je posljednja. Floor je posljednja pjevačica benda. Ako se nešto radikalno ikada dogodi, to će biti kraj benda. Ali, sada vidim da će Nightwish postojati još deset-petnaest godina. Ne s toliko intenzivnim turnejama kao prije, to ćemo trebati mijenjati. Turneje koje traju dvije godine su previše za nas trenutno. Uz naglasak na kvalitetu, manje na kvantitetu, vidim daleku budućnosti ispred nas.
Mnogo pjesama je inspirirano tvoj “gubitak nevinosti”. Jesi li prebolio to? Taj osjećaj želje povratka u djetinjstvo I sličnih tema?
(smijeh) To je još uvijek prisutno. Djetinjstvo je uistinu inspirirajuće. Imao sam sretno djetinjstvo. Božić dolazi, veselim se. Gubitak djetinje nevinosti je veliki dio mog stvaralačkog procesa. Dijelom sam se toga riješio. U doba albuma “Century Child”, to mi je bilo središte, ali sada je situacija nešto drugačija. Sada me čak inspirira i politika, društvena situacija u svijetu i mnogo drugih stvari.
