Luka Šulić briljirao u Lisinskom - od Vivaldija do AC/DC-ja!
06.02.2020. 09:10
Luka Šulić svojim je prvim solističkim albumom klasične glazbe izazvao pravu revoluciju u ovom žanru. Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" odsvirao je na violončelu, ne samo uspješno, već briljantno i gotovo savršeno.
foto: Luka Šulić, credit: Ivan Peček
Zato su očekivanja od zagrebačkog koncerta bila velika, čuti i doživjeti onaj isti, ili barem slični uragan emocija uživo, velika je privilegija. No, većini sinoćnje publike to očito nije bila duhovna privilegija već isključivo materijalna, ulaznica i pojavljivanje na koncertu Luke Šulića svojevrstan statusni simbol, kao što su to bili i koncerti Bocellija, Il Vola i sličnih nedavno u zagrebačkoj Areni. I za razliku od njh, Luka je Zagrebu donio uistinu kvalitetan koncert klasične glazbe - savršen omjer komercijalnog i tradicionalnog, odsviranog na najvišoj mogućoj razini kvalitete. No, mnogi u publici sinoć to nikako nisu znali cijeniti - besramno pričanje (u Lisinskom se svaki šapat čuje), pomahnitalo iskašljavanje i nakašljavanje, nepristojan i bahat hod u štiklama za vrijeme izvedbe i još mnogo, mnogo toga (pljesak između stavaka, ne zbog ushićenja), dokaz je kako se šira publika još uvijek, nažalost, nije naučila ponašati na klasičnim koncertima. Potpuni doživljaj klasične glazbe, očito je moguće dobiti samo u sklopu ciklusa Lisinski subotom, čiji pretplatnici već desetljećima znaju što i kako, a za sve ostale ćemo očito morati potegnuti do neke druge europske prijestolnice.
foto: Luka Šulić, credit: Ivan Peček
No, vratimo se Luki Šuliću. Briljantnom Lukici. Potpuno druga osoba pojavila se na pozornici, uspoređujući s onom prije otprilike godinu dana kada je sa Zagrebačkom filharmonijom odsvirao "Varijacije na rococo temu, za violončelo i orkestar, op. 33" Petra Iljiča Čajkovskog.
Samouvjereniji, uvjerljiviji, čvršći, elegantniji - Luka je zajedno sa Slovenskim All Star gudačkim orkestrom opravdao očekivanja. Nemoguće je reći da ih je nadmašio, jer ona su bila toliko visoka da je to gotovo nemoguće, no strast i emocija koju je ostavio na pozornici bila direktna i jedinstvena.
Odmjeren u solističkim dionicama, pažljivo usklađen s orkestrom s kojim čini veoma homogenu i skladnu cjelinu, sve u korist vrhunskog glazbenog doživljaja. Težina Vivaldijevog remek-djela i odgovornost koju ono nosi, bilo je jasno da glazbenici na pozornici osjećaju veliko strahopoštovanje prema istom. No, izvukli su ga do kraja, na najbolji mogući način, uz zanimljivu svjetlosnu pozadinu koja je ovom koncertu davala posebnu dimenziju, pogotovo u drugom dijelu, kada su stvari krenule u još žešćem i strastvenijem tonu.
foto: Luka Šulić, credit: Ivan Peček
Ne pada jabuka daleko od stabla, Lukina sestra Eva Šulić dokazala je da je vrhunska violinistica izvedbom Piazzollinog "Invierno Porteno" iz "Four Seasons of Buenos Aires". Zvuk njene violine fantastična je kombinacija elegantnog i sirovog uz ženstvenu gracioznost i nježnost koja dopire iz iznimno pravilno oblikovanih najviših tonova.
Montijev "Czardas", AC/DC-jev "Thunderstruck", Queenova "Bohemian Rhapsody" ili Jacksonov "Smooth Criminal" još su jednom potvrdili kako se Luka snalazi u svakom glazbenom žanru te u izvedbi ostaje konstantan svom jedinstvenom sviračkom karakteru.
Predivan spoj klasičnog i modernog, kvalitete i kvantitete - Luka Šulić potvrdio je kako je na samom svjetskom vrhu, ne samo crossovera, već i čiste klasike.
No, možda zagrebačka publika ovakav koncert još uvijek nije zaslužila... ili nadam se da je sinoć uspjela pohvatati barem dio koncertnog bontona. Mic po mic...
