Opaki klasičari: Julijana Šarac
05.08.2020. 16:30
Ona misli bi se glazba trebala više slušati nego gledati, a povezanost vizualnog i slušnog u glazbi proučava u sklopu doktorskog rada na Sveučilištu u Sydneyu. Ona je pijanistica Julijana Šarac.
Kako klasičnu glazbu približiti ljudima iz regiona? Osim opakih klasičara na Sound Reportu, tu je i svima dobro poznati crossover, koji ili voliš ili mrziš, no mnogima danas služi kao odlična odskočna daska za početak zaljubljivanja u najstariji glazbeni žanr. Premda se crossover često omalovažava kao žanr upitne kvalitete, Julijana je jedna od onih koja ovu tezu u potpunosti opovrgava te svojim živopisnim putovanjem kroz popularne i tradicionalne glazbene žanrove približava klasičnu glazbu široj publici.
Pijanističku tehniku, ali u utjecaj glazbe na čovjeka ne izučava samo kao koncertni glazbenik, već i kao istraživač, budući da radi na Sveučilištu u Sydneyu kao predavač i znanstvenik. Tema njenog rada je izučavanje kako vizualni aspekt utječe na percepciju glazbe. Smatra ga mnogo dominantnijim od zvučno, a svoju je hipotezu potvrdila snimivši četrdesetak spotova. Svi su oni dostupni na njenom YouTube kanalu, od onih tradicionalnih i "dosadnijih" do onih modernijih i uzbudljivijih.
Na debitantskom albumu objavljenom 2018. godine pozabavila se Mozartovim i Beethovenovim sonatama nakon čega se gotovo u potpunosti okrenula popularnijim formama. Na albumu "Piano Insanity" kao duo s kolegicom Marijom Popović da bi prije nekoliko dana svjetlo dana ugledao njen najnoviji album "Enliven" na kojem, u nešto bogatijim aranžmanima obrađuje pjesme pop glazbe kao "This love", "I put a Spell on You" i "Besame Mucho" koje kao cjelinu zaokružuje u plesnom i dinamičnom ritmu salse.
Njena je sviračka tehnika veoma zanimljiva. Na prvu se čini poprilično plastično i isprazno agresivno, no nakon nekoliko slušanja vrlo brzo pokazuje svoj specifični šarm u temperamentu i strasti koji su ponekad izraženi minimalno, a ponekad pretjerano, što je samo znak velikog prostora za napredak. A jednom kada se napravi to "fino ugađanje" Julijana ima potencijal da se profilira na sam svjetski vrh. Očita je razlika u tehnici kada svira klasična djela, čijom strukturom izuzetno vješto barata, razvaljuje u svakom detalju, dok u obradi popularne glazbe još se uvijek osjeti određena doza nesigurnosti u trenutku "kako bi to zapravo trebalo zvučati", stoga kvaliteta izvedbe uistinu varira, od fantastične do dosadnjikave. Kreativnosti u aranžmanima joj ne nedostaje, kao ni inspiracije, što na neki način i jest glavni preduvjet uspjeha.
Radi se o još jednoj u nizu uspješnih priča klasične glazbe s našeg područja. Nekonvencionalni interpretativni stil koji više zaslužuje biti izveden na pozornici nego izučavan kao polje znanstvenog interesa.
