Specijal

Opaki klasičari: Luka Ljubas

Opaki klasičari: Luka Ljubas

Jeste li znali da je Luka Ljubas prva violina Bečke filharmonije? Jeste li svjesni razmjera ovog uspjeha?

Tako je, dok ste početkom godine mamurni jeli sarmu, nadali se da vam godina ipak neće zadati glavobolje kao posljedice protekle noći, slušali ste eleganciju prestižne Bečke filharmonije, kao i milijuni ljudi diljem svijeta. A u orkestru je svirao i Luka Ljubas, violinist od samo dvadeset i četiri godine. Najmlađi je u ekipi, stoga je i najopakiji.

Radi se o ogromnom uspjehu za jednog mladog glazbenika, a ponos je još veći kada možemo reći da se radi o naše gore listu. A kao dodatna potvrda vrijednosti ovog mladog momka jesu i različite priče koje je moguće na internetu naći o njegovom porijeklu. Neki izvori nalažu da je iz bosansko-japanske, dok neki tvrde da je iz hrvatsko-japanske obitelji. Čim na internetima postoji i tračak konfuznosti o točnom porijeklu neke osobe iz regiona, onda znaš da je u svijetu postigla veliki, veliki uspjeh.

 

 

A zasvirati u Bečkoj filharmoniji sa samo dvadeset i tri godine uistinu je impresivan pothvat. Kako je to kolega g. Branimir Pofuk najbolje opisao, riječ je o "najekskluzivnijem klubu" koji uistinu bira svoje članove prema raznoraznim kompetencijama, a tehničko savršenstvo samo je dio glazbenog profila kojeg je potrebno zadovoljiti kako netko ponosno mogao zasvirati na pozornici bečkog Musikvereina, 1.1. u 11:00. Dok je, s druge strane, dobiti ulaznice čista lutrija, ili čin vještog odabira životnog partnera, o čemu smo već pisali ranije.

No, vratimo se Luki na kojeg biste svakako trebali obratiti pažnju. Njegovo ime počelo se šaputati u kuloarima klasičarskih krugova 2017. kada je odnio pobjedu na Međunarodnom violinističkom natjecanju Vaclav Huml. Nakon nekoliko desetljeća ovog međunarodnog natjecanja koje se održava u Zagrebu, postao je prvi hrvatski violinist koji je, u žestokoj međunarodnoj konkurenciji, uspio dosvirati do samog vrha. Ponosno mu je zato dodijeljena i prestižna nagrada Ivo Vuljević i nagrada Zagrebačke filharmonije u kategoriji najboljeg mladog hrvatskog glazbenika godine. 

Glazbeno obrazovanje je stekao u Austriji, diplomirao je na Državnom konzervatoriju u Klagenfurtu te se nadalje nastavio usavršavati na Sveučilištu u Beču. Danas svira i u orkestru Bečke državne opere, koja je jedna od najprestižnijih i najpoznatijih u svijetu. 

 

 

Njegovo "oružje" je torinska violina Giovanni Battista Guadagnini koja datira iz 1783. – 1785. godine

Njegova je sviračka tehnika najveća ljepota bečke elegancije. Lagana, lepršava i raskošna šetnja ovim čarobnim gradom. Istančani ton koji istovremeno u sebi nosi veliku snagu i sramežljivu ljubaznost. Virtuozna manipulacija instrumentom omogućit će mu da u bližoj budućnosti izgradi uspješnu karijeru i kao svjetski poznati solist, jer je svaka nota koju odsvira istinski melem za dušu. Nevjerojatna preciznost sasvim mu je prirodna dok jednako dobro interpretira lepršavost i zaigranost Mozarta, kao i strast, ozbiljnost i zrelost Sarasatea. Izuzetna profinjenost u najvišim registrima i pianu karakteristična je samo za najbolje, pa tako i za Luku, dok jednak karakter zadržava i u nižim registrima gdje ne dopušta upliv sirovosti i grubosti, već i dalje obiluje elegantnom čvrstinom koja zvuči veoma autentično.  

Uistinu impresivno, vrijedno najvećeg poštovanja i divljenja. Uistinu opako.